Some guy...
12.07.2014., subota
/Stay positive!/
|
..i evo prošla skoro godina od kada sam zadnji put bio ovdje..vrijeme je učinilo svoje...nzn što mi se događa, možda jednostavno nemam inspiracije za pisanje ili moglo bi se reći bilo što u posljednje vrijeme u životu.. :S umor... riječ kojom bi mogao opisati što me prati ovih dana, ali ne onaj fizički.. onaj gori. moglo bi se reći duševni...spavam nekim snom a nikako da se probudim. Ne želim ispasti depresivan, ali to je jednostavno to... Ljutnja, još jedan osjećaj koji me lagano slijedi. ljutnja na čovjeka.. nzn, ljutnja na sebe.. dođe mi da povičem Onom gore, haloooo malo boje dodaj na platno moga života a On samo neko sivilo... hello, ne želim završiti kao neka skupocjena slika ono crno i bijela crta popreko... no svjestan sam da za kvalitetnu sliku nije dovoljan samo odabir boja.. bitno je i platno! E pa onda Platno što se događa sa tobom :D kakvog si materijala. daj se malo stabiliziraj! Razumijevanje.. to mi treba ovih dana, ali teško mi je to pronaći ljudima koji me okružuju ili sam jednostavno strog prema njima. Možda je problem u meni, nekak sam svjestan da bi me mnogi razumjeli, a nekako me opet strah... šta god.. nadam se da će sve sjest na svoje! ma bude, Netko od gore pazi na mene, znam.. Stay positive! |
27.08.2013., utorak
Sam svoj redatelj
|
Dugo nisam pisao, niti bio ovdje... možda nisam htio ili pak imao inspiracije za bilo što, što se događa u meni, izvan mene, oko mene ovo vrijeme stavit na "papir". Što se događa sa nama kako odrastamo i postajemo ljudi koji smo kao mali toliko željeli biti? Kako uživati u životu? E kad si to pitanje postavimo stvarno se trebamo zabrinuti ili ipak ne kad je ova užasna situacija toliko prisutna u današnje vrijeme. "Život nije film" govorili su nam, a mi smo ipak mislili da ćemo baš mi pokazati suprotno. Da ćemo odrasti upoznati nekoga na savršen način, uživati u tome i jednostavno živjeti, a onda se dogodilo odrastanje koje nam je pretočilo te riječi u stvarnost. Preuzeti kameru u svoje ruke i postati sam svoj redatelj možemo samo mi, nitko drugi. I idemo "akcija", snimanje je počelo. I što nam preostaje? Preostaje nam čekati, ali ne reakciju publike, bitna je samo naša reakcija i kako se nama sviđa taj film. A ako nam se neka scena i ne svidi, ne treba ju izbrisati, treba ostati prisutna da nas podsjeti kako treba biti bolje sljedeći puta. "Akcija!". |
12.01.2013., subota
*Anđeo bez krila
|
Danas je svijet napustila jedna duša meni posebno draga... tuga i bol koju osjećam neopisivi su. Bila je prekrasna osoba, toliko dobrote, strpljenja, ljubavi da se može pronaći u jednom kutku svemira, jednostavno bila je Anđeo, Anđeo bez krila na ovoj planeti... Velika mi je čast bila poznavati ju, jedna od najdobrijih i najboljih žena u mome životu. No nažalost u životu sve je prolazno, tako i ljudi, svi jednog dana moramo napustiti ovaj svijet i poći u nebesa. Moramo poći na to vječno putovanje i ostaviti svoje najmilije koji se kroz svaku tugu, bol i suzu prisjećaju te osobe. U jedno sam siguran, sada je postala pravi Anđeo u punom smislu te riječi, jedina razlika u njoj nekada i danas kada je nema, ma nema razlike osim što sada ima predivna krila dostojna najdivnijeg anđela koji postoji.. Stoga dragi Anđele sretan ti put, želim ti predivan let u nebesko plavetnilo... raširi svoja krila i leti sa smješkom, leti... prođi pored zvijezda, pogledaj nebeska prostranstva i nađi svoje mjesto u vječnosti te čekaj i čuvaj nas koji ćemo jednom doći.... <3 |
20.02.2012., ponedjeljak
...SAVRŠENE MASKE...
|
U život nam dolaze razni ljudi, ali isto tako s vremenom neki odlaze, svojevoljno ili jednostavno zato što moraju. No dali su oni u životu pokazali ljudima svoje pravo lice, ili svoje maske. Da li su uspjeli na sebe staviti toliko šminke da ih mi ne prepoznajemo? U životu ima svakakvih maski, onih veselih, tužnih, strašnih i sl. No da li čovjek svojom maskom pokazuje upravo ono što je ili mu ona služi kao predmet na licu da se pokaže drugačije, da bude ono što će se samo drugima svidjeti. No ima ljudi koji cijeli život hodaju bez maske i pokazuju svoje pravo lice, i upravo zbog toga neki ih ljudi osuđuju jer ih ne razumiju, neki ih shvaćaju i prihvate onakvima kakvim jesu, jer tim ljudima u životu nisu važne maske nego ono što je ispod njih. Među tim raznim maskama, ima onih silom napravljenih, kod kojih vidiš da su ručni rad, a ima i onih čija je ljepota dovedena do takvog savršenstva da ne prepoznajemo što je lice, a što maska... No kakvu god mi nosili masku, pred kraj života većina ih ljudi skine i želi otići s ovoga svijeta na miru, a neki ljudi ju ostave u nasljedstvo kako bi drugim ljudima stvorili prividnu sliku o sebi, onim ljudima koji će širiti tu laž samo zato što im ta maska znači sve u životu... |
09.12.2011., petak
...život je nepravedan!
|
...život je nepravedan! Ovih dana život mi se gadi...sama pomisao na život, mi je pomisao da nikada neće biti onako kako očekivamo, jer ipak život je pun iznenađenja! Onih ugodnih, malo manje ugodnih i onih koje nikada ne zaboravljamo i uvijek ih se prisjećamo sa suzama u očima! Jednostavno to je život. Knjiga koja okreće stranice na vjetru, bile one ispisane pravilno ili sa gramatičkim pogreškama. Zašto to ne prihvatiti? Ok, život je nepravedan, lako je reći i prihvatiti tu činjenicu ako si jedan od onih sretnika kojima je život savršen, a što ako si jedan od onih kojima je sasvim suprotno...kojima je život izazov svakog jutra, kojima se teško ustajati jer jednostavno znaju da će im dan biti neugodan i možda još gori od prethodnog...ali još je strašnije kada se probudiš, a u jednom trenutku toga dana život ti se sruši..do jučer bio si običan čovjek koji je živio normalan život u okružju svojih bližnjih, a danas? Što sam ja danas? To je pitanje koji si postavljaju oni koji otkriju strašnu istinu o sebi ili svojim bližnjima. "Zašto sam to zaslužio? Pa jel mi tako vraćaš?", najčešće je pitanje koje postavljamo Onome koji je iznad nas. Ali negdje u dubini sebe spoznat ćemo gorku istinu, istinu o sebi, svojima i ostalim koje ćemo upoznati ili pak onih koje nikada nećemo vidjeti ni čuti. U dubini sebe, u dubini svoje duše govorit će nam glas koji će svu tu katastrofu sažeti u jednu rečenicu "Život je nepravedan!". |
28.11.2011., ponedjeljak
...
|
Svi na ovom svijetu služimo nečemo, imamo svoju svrhu, barem tako kažu. Ali što je to svijet, definicija ima puno, možemo ga promatrati u smislu ljudi, svemira, planete itd. Koji je naš životni put koji je kako pročitah, određen samim našim rođenjem, zašto prolazimo kroz sve to. Ako je već određeno, zašto je toliko ružnih stvari u njemu, zašto toliko okrutnosti. Bilo je super kada smo bili djeca, kada smo bili sićušna ljudska bića koja ne razumiju ništa, koja su i najmanju sitnicu doživljavala kao nešto čarobno. Sjećam se da sam jedva čekao da odrastem da ne moram stajati na prste da se vidim u ogledalo, da ne moram postavljat stolicu kako bi nešto uspio dotaći... A sad, kada sve to mogu, nedostaje mi biti dijete, jer kao djeca nismo poznavali taj svijet i život kako ga sada poznajemo. Nismo poznavali tu okrutnu realnost, nismo poznavali onu tamnu stranu, jer nam nisu dopuštali da pređemo crtu. Htjeli su da samo budemo djeca. Ali nam nikada nisu rekli da ćemo jednog dana odrasti i saznati da svijet nije nešto tako savršeno, da svijet nije ono što se u našoj maloj glavi činilo da je. I tada smo odrasli, najednom, brzinom vala. I sada kada to shvatimo kajemo se što nismo uživali u tom odrastanju, u tom biti dijete jer sada shvaćamo da bi u tim trenucima svaku sekundu proveli uživajući. Ali što smo mi, tko smo zapravo mi, samo obični smrtnici koji dijele svoje trenutke sa drugima, bili oni dobri ili malo manje dobri, bili oni sretni ili nesretni, bili oni tužni ili radosni...iskoristiti moramo svaku sekundu jer život je kratak, i najljepši je samo za one koji ga znaju živjeti!... |
30.09.2011., petak
Moje mudrosti :)
|
-Ne biti ljubljen a željeti to, je isto kao biti u invalidskim kolicima a htjeti hodati... -Samoća je pojava koju si stvaraju sami ljudi, nitko neće biti sam ako to ne želi! -Imati snage, znači pravilno odabrati! -Zaljubiti se je isto kao pomrčina Sunca, ona/on stoji pred tobom, a ti od njene/njegove sjene ne vidiš ništa... -Patiti od ljubavi je gledati kako je on/ona sretan/na bez tebe... -Ne imati prijatelja je kao biti bez života! -Ne treba se zatvarati sam u sebe, time onemogućuješ drugim ljudima da vide tvoje vrline! -Istinski prijatelj ti u teškim trenucima daje snagu da nastaviš dalje... -Biti sretan znači imati dušu ispunjenu ljubavlju! -Patiti je isto kao biti pas lutalica bez hrane i vode.... -Uspjeh u životu se postiže dobrom komunikacijom i iskrenošću! -Činiti nekom zlo i planirati se osvetiti, znači da je ta osoba nezadovoljna sama sa sobom! -Neke je stvari lakše napisati nego izgovoriti, zato što ljudi znaju da ih papir neće razočarati! -Čuti glas voljene osobe je isto kao slušati najdražu pjesmu... -Istinski voljeti, znači u potpunosti shvatiti i prihvatiti mane i vrline neke osobe! -Donijeti ispravnu odluku je isto kao da napišeš odličan status na face i sakupiš puno lajkova, ispunjen si... -Ljudima koji nisu voljeni vene svaka nada u bolju budućnost... -Pravi prijatelj ti oblikuje krila da letiš u bolju budućnost!!!  |
24.09.2011., subota
Neostvareni snovi
|
I ove noći počinjem maštati, sve je tako stvarno, živo...imam osjećaj kao da proživljavam sve to ali ipak to je samo mašta...svi imamo svoju maštu,snove, snove koje nam govore o životu, ljubavi, sreći... Ali žalosno je to ako sanjaš i znaš da ti se taj san neće ostvariti...nikada...živjeti sa tom spoznajom cijeli život, ne biti sretan a ipak se smijati, iznutra plakati a osmijehom sve to kriti. Zamišljati nešto neostvarivo, ali ipak tako blisko nama... Da li naša slabost ograničava našu sreću, jer ipak treba imati snage potegnuti jednu nit koja će odmotati cijelo klupko...klupko koje će snove pretvoriti u stvarnost... No nažalost to je teško i samo rijetki to uspiju, uspiju pretvoriti svoje snove u stvarnost!... Da li se isplati sanjati?...Isplati se, jer nam snovi upotpunjuju život, ispunjavaju onaj mali dijelić praznine u nama koju može popuniti samo mašta...jer ipak u našoj je mašti sve ostvarivo...ono što nije, ono što nikada neće biti; sve je tu samo sklopi oči i sanjaj ako to ne možeš i živjeti!!! I nitko ne mora znati, samo ti, samo će tvoj dodir osjetiti dodire praznine koju upotpunjavaju tvoji snovi...samo ćeš ti osjetiti miris nezamislivog i samo će tvoje srce i tvoj razum pričati o tome...i nitko neće znati! Samo sklopi oči i učini da stvarnost nestane!...a kasnije možda sakupiš snage i počneš svoje snove i živjeti! |
30.08.2011., utorak
LJUBAV
|
...fališ mi i ove noći... Iako ne znam tvoje ime i ne znam kako izgledaš, fališ mi....tvoji nježni dodiri i tvoj zagrljaj... Samo dođi i ispuni ovu prazninu, dođi još ove noći da udahnem dah ljubavi, neka ova samoća nestane.... Uvijek sam mislio da si mi izabiremo osobu sa kojom želimo provesti ostatak života, ali zapravo ju izabire naše srce...naša osjetila...izabiremo osobu pored koje se osjećamo ugodno, lijepo, sigurno...osobu sa kojom se budimo sa smješkom na licu...dakle izabiremo ljubav..no kao što sam rekao mi nju ne izabiremo, ona izabire tj. pronalazi nas i naše srce...ne možemo mi odlučiti u koju osobu ćemo se zaljubiti, srce jednostavno počne ubrzano kucati i kao što kažu leptirići nam prorade u trbuhu, tada znamo: to je ta osoba... No da li danas ljubav pronalazi nas ili ju mi ipak sami pronalazimo, tj. da li ju pronalazi naš razum...da, rekao bi da u današnje vrijeme prevladava razum, ili jednostavno koristoljublje...odnosno odlučimo se za onu osobu koja će nam donijeti sa sobom više onog materijalnog nego onog neobjašnjenog...ljubavi...ili to pak nije prava ljubav... Da li danas ljudi pronalaze osobe koje vole ili pak one od kojih imaju koristi? To je pitanje današnjice, jer kako objasniti ogroman postotak razvoda???... Da li smo mi kao ljudi zaboravili zbog okrutne stvarnosti prepoznati ono pravo, ono sa čim ili kim želimo živjeti, sa kim želimo dijeliti sve, ne znam jer ipak nisam Bog...on sve vidi...ja ne... Da li smo zaboravili otvorit svoje srce, ili da li se jednostavno bojimo ljubavi...?... Po mojem mišljenju trebamo samo malo pričekati, i ljubav će doći...trebamo upoznati svijet, trebamo upoznati prije svega samoga sebe...no da li smo spremni čekati...?...mislim da jesmo, samo treba skupiti snage, strpljenja i hrabrosti...i već će doći...doći će...samo treba shvatiti...a što?...Treba shvatiti najprije svoje srce !!! |
16.08.2011., utorak
Hvala ti što postojiš!
|
...svakakve nam osobe prolaze kroz život, ali samo kraj određenih ljudi odlučimo se smijati od srca, plakati kao kiša i dati im onaj najskrovitiji dio sebe za koji nitko ne zna. Podijeliti s njima svoju tugu, sreću, važne životne trenutke i one malo manje nam važne...da ta osoba koja zna sve to slušati zove se prijatelj, i on je važan dio našeg života.. Pravi prijatelj je osoba koja te razumije i daje ti svoju podršku u svemu, ali isto tako upozori te na krivi korak, i ne ostavlja te u bilo kojem trenutku tvoga života...ne to nije ona osoba koja je tu samo zato što imaš novca, da te iskoristi ili nešto tome slično, ne, to je ona osoba koja je tu zbog tebe takvog kakav jesi...to je ona osoba koja cijeni sve tvoje vrline i mane onakve kakve jesu, koja te ne pokušava promijeniti i ona koja je upoznala tvoju dušu... To je ona osoba s kojom je ugodna i popodnevna dosada i tišina samo zato što je on tu...Kada naš prijatelj šuti, naše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce. Bez riječi u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje. Kao što sam napisao u svom prvom postu kada sam napravio ovaj blog, imam najboljeg prijatelja koji mi pruža sve ono što sam prije naveo, i zbog toga sam sretan...Zahvalan sam mu na svemu, što je uvijek samnom tu kada zatreba, što mi pruža svoju podršku i što me razumije!! Nadam se da svi imaju ovakvog prijatelja ili prijatelje koji nam ispunjavaju život, koji nas čine sretnima pa čak i onda kada to nismo...Ne trebam pisati njegovo ime jer će se on sam prepoznati kada bude ovo čitao (nadam se da hoće )Ovaj post sam odlučio napisati samo zato što ljudi rijetko govore drugima koliko im je stalo... zbog njega, da mu se zahvalim na svemu i da zna da sam i ja uvijek tu ako me zatreba... Hvala ti što postojiš! |
